Vranac - ima crnu (vranu) dlaku, rep, grivu i kopita. Razlikujemo vrance koji su ljeti i zimi jednako crni, ljetne vrance (ljeti više crni) i zimske vrance (zimi izrazito tamniji). Vranci nemaju nigdje smeđu ili riđu dlake, u potpunosti su crni. Moguće je samo da imaju bijelu oznaku na glavi ili nogama.Vranci bolje podnose hladnije klimatske uvjete.
subota, 24. ožujka 2012.
Bijelac
Bijelac - naziva se još i bijeli sivac, stečeni bijelac ili čilaš. Razlikujemo pravog bijelca i svijetlog bijelca (albino).
Pravi bijelac - dlaka je bijela, a koža tamno obojana. Prije je bio sivac, konj s tamnijom dlakom, a jasnosivi i konačno bijeli postao je tek kasnije.
Svijetli bijelac (albino) - dlaka je bijela, ali koža je žućkastoružićasta. Kopita su bijela ili svijetlo žuta. Žućkastobijeli su već kada se oždrijebe. Vrlo su rijetki.
Pravi bijelac - dlaka je bijela, a koža tamno obojana. Prije je bio sivac, konj s tamnijom dlakom, a jasnosivi i konačno bijeli postao je tek kasnije.
Svijetli bijelac (albino) - dlaka je bijela, ali koža je žućkastoružićasta. Kopita su bijela ili svijetlo žuta. Žućkastobijeli su već kada se oždrijebe. Vrlo su rijetki.
petak, 23. ožujka 2012.
Sivac
Sivac, žerav ili zelen, kao ždrijebe je tamni alat, dorat ili potpuno crn. Nakon prvog linjanja ždrijebe postaje manje ili više sivo. S vremenom im dlaka sve više blijedi, a između 10. i 14. godine gotovo sasvim pobijele.
Sivci su svi konji koji po čitavom tijelu posive, glava, noge, rep i griva (ako temeljna boja ostane na glavi i donjim dijelovima nogu te se manje ili više zadrži u grivi i repu, takve sivce ubrajamo u prosijede konje).
Zelen - naziva se još i žerav. Crnosive i bijele dlake su ispremiješane, pa daju odraz treće, zelenkaste boje.
Svijetli sivac - pretežno bijela dlaka.
Mrki sivac - pretežno tamnosiva dlaka, a bijela je dlaka vrlo malo zastupljena.
Pastrvasti sivac - naziva se još i pastrvnjak. Pjege su crvenosmeđe ili crvenkaste.
Muhasti sivac - Na sivoj ili bijeloj dlaci ima gusto poredane okrugle crne pjege.
Jabučasti sivac - naziva se još i grošasti ili škudasti sivac. Na dlaci ima okruglasta svijetla mjesta obrubljena tamnijom, sivom dlakom, veličine jabuke ili groša.
Sivci su svi konji koji po čitavom tijelu posive, glava, noge, rep i griva (ako temeljna boja ostane na glavi i donjim dijelovima nogu te se manje ili više zadrži u grivi i repu, takve sivce ubrajamo u prosijede konje).
Zelen - naziva se još i žerav. Crnosive i bijele dlake su ispremiješane, pa daju odraz treće, zelenkaste boje.
Svijetli sivac - pretežno bijela dlaka.
Mrki sivac - pretežno tamnosiva dlaka, a bijela je dlaka vrlo malo zastupljena.
Pastrvasti sivac - naziva se još i pastrvnjak. Pjege su crvenosmeđe ili crvenkaste.
Muhasti sivac - Na sivoj ili bijeloj dlaci ima gusto poredane okrugle crne pjege.
Jabučasti sivac - naziva se još i grošasti ili škudasti sivac. Na dlaci ima okruglasta svijetla mjesta obrubljena tamnijom, sivom dlakom, veličine jabuke ili groša.
Alat
Alat ili riđan ima žutu i crvenkastožutu boju dlake. Griva, rep i noge su iste ili slične boje kao i dlake na tijelu, nikada nisu crne. Alat je česta boja.
Potpuno svijetli (otvoreni) alat - dlaka mu je svjetložuta. Griva, rep, poprsje, potrbušje i noge su još jasniji, žućkastobijeli do bijeli.
Svijetli (otvoreni) alat - dlaka mu je svjetložuta, jasnoriđa. Griva, rep, katkad i noge su još svijetliji.
Crveni alat - Dlaka mu je sjajna, žućkastocrvene boje. Griva i rep tamnije riđi, ali mogu biti i svjetliji, jasnoriđi do sivkasto bijeli.
Tamni alat - naziva se još i mrki ili zatvoreni alat. Dlaka mu je smeđeriđa. Griva i rep tamno prljavo-smeđi, katkad i sasvim sivkastobijeli.
Crni (vrani) alat - crnosmeđa boja sa crvenkastim sjajem. Griva i rep obavezno svijetliji od dlake na tijelu.
Potpuno svijetli (otvoreni) alat - dlaka mu je svjetložuta. Griva, rep, poprsje, potrbušje i noge su još jasniji, žućkastobijeli do bijeli.
Svijetli (otvoreni) alat - dlaka mu je svjetložuta, jasnoriđa. Griva, rep, katkad i noge su još svijetliji.
Crveni alat - Dlaka mu je sjajna, žućkastocrvene boje. Griva i rep tamnije riđi, ali mogu biti i svjetliji, jasnoriđi do sivkasto bijeli.
Tamni alat - naziva se još i mrki ili zatvoreni alat. Dlaka mu je smeđeriđa. Griva i rep tamno prljavo-smeđi, katkad i sasvim sivkastobijeli.
Crni (vrani) alat - crnosmeđa boja sa crvenkastim sjajem. Griva i rep obavezno svijetliji od dlake na tijelu.
četvrtak, 22. ožujka 2012.
Dorat
Konji imaju vrlo širok spektar boja i kombinacija boja dlake. Svaka boja i kombinacija ima svoj poseban naziv. Naprimjer, ako dva konja imaju istu boju dlake, ali griva i rep nisu isti, naziv za boju je različit.
Kod starijih konja boja dlake se mijenja.
Bijeli znak na glavi konja obično se ne mijenja tokom cijelog života.
Znastvenici su boje kod konja podijelili samo na dvije "crvena" i "crna". Sve ostale dobivaju se mješanjem gena "crvene" i "crne".
Mrki dorat - tamno crvena ili tamno smeđa boja dlake. Naziva se još crni dorat ili zatvoreni dorat. Jedna od najčešćih boja. Griva, rep i noge do povrh prednjeg koljena, odnosno skočnog zgloba su uvijek crni. To je glavna razlika između dorata i alata (riđana).
Svijetli dorat - smeđa dlaka s prijelazom na žutu. Naziva se još i otvoreni dorat.
Crveni dorat - svjetlosmeđa dlaka s jakim prijelazom na crveno.
Žuti dorat - žutosmeđa dlaka.
Kod starijih konja boja dlake se mijenja.
Bijeli znak na glavi konja obično se ne mijenja tokom cijelog života.
Znastvenici su boje kod konja podijelili samo na dvije "crvena" i "crna". Sve ostale dobivaju se mješanjem gena "crvene" i "crne".
Mrki dorat - tamno crvena ili tamno smeđa boja dlake. Naziva se još crni dorat ili zatvoreni dorat. Jedna od najčešćih boja. Griva, rep i noge do povrh prednjeg koljena, odnosno skočnog zgloba su uvijek crni. To je glavna razlika između dorata i alata (riđana).
Svijetli dorat - smeđa dlaka s prijelazom na žutu. Naziva se još i otvoreni dorat.
Crveni dorat - svjetlosmeđa dlaka s jakim prijelazom na crveno.
Žuti dorat - žutosmeđa dlaka.
Dorati - video:
srijeda, 21. ožujka 2012.
Arapski konj - pasmine
Arapski konj (eng. Arabian horse) smatra se jednom od najstarijih i najpoznatijih pasmina, a njegova krv može se naći u gotovo svakoj suvremenijoj pasmini jahaćih konja.
PODRIJETLO: Arapski konj potječe iz sjeverne Afrike i Srednjeg istoka, posebice iz Egipta. Punokrvni su araberi konji koji pokazuju jasne značajke pasmine i potomci su konja uvezenih iz tih područja.
VISINA: Visoki su od 144 do 152 centimetra.
BOJA: Arapski su konji najčešće kestenjasti, riđi i sivi, a rjeđe vrani. Često imaju bijele oznake na nogama i glavi.
KARAKTER: To su izuzetno inteligentni konji, nevjerojatne izdržljivosti. Poznati su po vatrenoj ćudi.
IZGLED: Glava je posebna značajka ove pasmine: široko čelo, mala elegantna njuška i konkavni profil. Male, šiljate uši gotovo se dodiruju, a oči su velike i izražajne. Izražajnost glave pojačavaju velike, senzitivne nozdrve. Izvijen vrat i relativno široka prsa tipični su za pasminu. Međutim, noge mogu biti slaba točka. Arapski konj drži rep u posebno visokom luku.
NAMJENA: Arapski su konji ponajprije atraktivni i kvalitetni jahaći konji, a u nekim se zemljama upotrebljavaju za posebne utrke. Pasmina se također koristi za poboljšanje i oplemenjivanje drugih pasmina i pružila je temelj za engleske punokrvnjake.
KRETANJE: Ti su konji poznati po gracioznim, lebdećim pokretima, što je posebice vidljivo u galopu. U kasu dolazi do izražaja rad koljena, a hod nije najbolja osobina te pasmine.
- Beduinska priča kaže kako je Bog stvorio Arapskog konja od četiri vjetra; hrabrost mu je dao od Sjeverca, snagu od Juga, brzinu od Istočnjaka i pamet od Zapadnjaka.
Stranice:
Arabian Horse Association
Arabian Horse World
nedjelja, 18. ožujka 2012.
Abaco Barb - pasmine
Abaco Barb je najugroženija pasmina konja. Njihov predak je Španjolski konj. U 16. stoljeću pirati su često pljačkali brodove, a na brodovima su bili i konji. Dio konja se nakon pljačke uspio spasiti i došli su na otok Veliki Abaco, na Bahamima. Od tada je otok njihovo jedino stanište.
PODRIJETLO
Po dolasku, konji su imali na raspolaganju cijelu šumu i pješčane plaže. U posljednjoj dekadi 20. stoljeća počelo je istraživanje pasmine u želji da se otkrije njihovo podrijetlo. 2002. su konačno priznati i registrirani kao Abaco Barb, potomci španjolskih konja. Zbog prirodne izolacije nije moglo doći do križanja s drugim pasminama, pa je njihova krvna linija ostala potpuno čista. To ih čini vrlo važnom karikom u povijesti razvoja konja.
FIZIČKI OPIS
Veliko i široko čelo. Tijelo je prilično kratko i nabijeno. Vrlo su jaki u odnosu na druge konje. Prosječna visina ide od 135 cm do 145 cm. Narav mu je divlja, razlog tome je preživljavanje u teškim uvjetima i česti sukobi s ljudima. Možemo ih naći u svim bojama, ali najzastupljenije su crna, dorat i pinto. Rep je nisko postavljen, a griva je bogata.
ZANIMLJIVOSTI
Najzabrinjavajućija činjenica je da Abaco Barba ima jako malo. Neke statistike govore da ih je ostalo samo 5 pripadnika vrste. Na smanjenje broja pasmine utjecali su loši uvjeti, nedostatak hrane, prirodna stradanja, ali i česti sukobi s ljudima.
Stranice:
- Abaco Wild Horse Fund
- Info Horse
Pretplati se na:
Postovi (Atom)